Бильяна Башич Бильяна Башич

Intervju: Damir Kedžo - pjevač i glumac

Hrvatski pjevač Damir Kedžo uspio je u onom što se činilo nemoguće – pobijedio je u Sočiju na uglednom međunarodnom natjecanju mladih pjevača 2015.godine New Wave koje je preko prvog programa ruske televizije pratilo oko 140 milijuna ljudi. Kedžo niže uspjehe na širokim
istočnim prostranstvima jer je četiri godine prije osvojio Grand Prix na festivalu slavenske glazbe u bjeloruskom Vitebsku.
Kedžo je rođen 1987. godine, a muzički talent pokazao je već od najranije dobi, nastupajući u crkvenom zboru. Pravi prodor na glazbenu scenu ostvario je sa samo 16 godina nastupom na natjecanju mladih talenata StorySuperNova, nakon čega postaje dio prvog boy banda u Hrvatskoj Saša, Tin i Kedžo. Nastupao je na nekoliko domaćih festivala, a iskušao se i kao glumac u predstavi Crna kuća, za koju je osvojio Nagradu hrvatskog glumišta i nastupima u svjetski poznatom mjuziklima Footloose, Mamma mia i sad, Pacijenti. .

Kedžo kaže da je kao mali htio postati - ginekolog, a najdraži predmet u školi bila mu je povijest. No, život ga je odnio drugim, glazbenim, putevima. Želio bi graditi karijeru na raznim stranama svijeta, a pogotovo u Rusiji.

Kako je došlo do toga da nastupate u Sočiju i na kraju poberete prvo mjesto?
- Prva veća stvar u mojoj karijeri bilo je natjecanje i pobjeda u Vitebsku.
Tamo su me primijetili neki ljudi koji su me počeli nagovarati da se javim na New Wawe. No, bilo me je strah tako velokog natjecanja i pomalo sam na to i zaboravio. No, 2015. godine nakon operacije čeljusti, počeo sam razmišljati što bih dalje radio i ipak se odlučio prijaviti na audiciju za New Wawe u Moskvi. Odmah su me primili kao predstavnika Hrvatske i otišao sam u Soči.

Opišite nam malo kako vam je bilo na natjecanju.
Natjecanje u Sočiju je trajalo tri dana. U žiriju su mi bili Igor Krutoy i Philipp Kirkorov ..Prvi dan sam otpjevao pjesmu na engleskom „All by myself“ zatim u duetu s izraelskim pjevačem Eddyjem Butlerom pjesmu na ruskom (NEMNOGI ZHAL), a treći dan pjesmu hrvatskog autora Ante Pecotića „Kada ljubav stisne zube“. I pobijedio. Nakon toga sam potpisao ugovor za rusko-estonsku producentsku kuću ‘’Unipop music’’, a čekam odgovor od Universala za pjesme na engleskom, ali za rusko tržište. U Sočiju sam kao nagradu osvojio i 50.000 eura, no puno više od toga mi znači što me primijetio tim u kojem su Anton Glushnjov i Anna Taptykova koji su u meni vidjeli potencijal.

Pjevali ste na ruskom. Kako ste se snašli?
- Ruski mi je predivan jezik. Tekst na ruskom dobio sam samo pet dana prije nego što sam trebao pjevati. Nikad do tad baš nisam slušao ruski jezik i odjednom sam morao na njemu propjevati. Gledajući američke filmove, stekao sam krivi dojam da je ruski grub jezik. No, kad sam čuo kako je mek i tečan, zaljubio sam se u zvuk ruskog. Od silne treme, na početku sam nešto zabrljao u pjesmi, no publici je to bilo simpatično. A zanimljivo je da su se svi natjecatelji, osim mene, izvukli, i pjevali na engleskom. I jedini sam izvan ruskog govornog područja koji je pjevao na ruskom. Želim dobro savladati taj jezik jer smatam da je stvar opće kulture ako želiš negdje raditi, da i govoriš taj jezik.

Kakve su impresije iz Sočija?
- Tamo mi je bilo predivno, da nisam ništa ni osvojio. Nakon tri tjedna boravka tamo, već sam se bio udomaćio.(smijeh) Bilo mi je žao što moram otići jer je Soči doista predivan. Pogotovo su me oduševile planine iznad Sočija i olimpijsko selo.

Sigurno ste upoznali i dosta Rusa.
- Da. Dobio sam dojam da su Rusi u početku rezerviraniji u odnosu na nas Hrvata koji imamo mediteranski štih. No, nakon samo nekoliko dana, Rusi su se otvorili i imao sam osjećaj da sam dio njihove obitelji. Najviše sam se sprijateljio s ljudima iz produkcije i s ruskom skupinom Guru Groove Foundation s kojima se često čujem. Oni su mi genijalan underground ruski band, čija pjevačica Tanja Shamanina nastupa u ruskom The Voice ove sezone, i po meni je jedan od favorita za pobjedu.

Kako vam se svidjela ruska hrana? Što ste jeli i općenito, što ste uočili iz njihove svakodnevice?
- Najviše mi se svidjela ponuda voća i povrća na ulicama, štandovi, komunikacija s ljudima. Bio sam smješten u Adleru, koji je nešto udaljeniji od Sočija i drago mi je što sam imao prilike doživjeti taj svakodnevni život ljudi. Moskva mi je predivna i obožavam ju, ali Rusiju ne možeš doživjeti kroz prizmu tog grada. No, Moskva je, kao i Zagreb ispolirana i pravi život možeš vidjeti tek na selu. Smijesno je sto vecina Hrvata ima percepciju Rusije kao zemlje koja ima iskljucivo hladne predjele, tako da su me svi pitali je li u Sočiju ima snijega. Kad sam ja tamo boravio, bilo je jos ljeto, sunce, a kad sam se vratio ovdje u Hrvatsku, već je bila zima .

Jeste li osim Sočija nastupali još negdje u Rusiji?
- Ne previše. Uglavnom kao predgrupa Guru Grove Fondation u Moskvi. Nakon nastupa u Sočiju, otvorilo mi se toliko puno novih mogućnosti u Hrvatskoj, tako da nisam mogao odlaziti van.

Kakvi su vam planovi u Rusiji oko razvoja glazbene karijere?
- Početkom iduće godine idem u Moskvu, da konačno s menadžerom dogovorim sve oko izdavanja pjesama u Rusiji. Tad ću puno više biti na relaciji Moskva-Zagreb, što jedva čekam. Radit ćemo malo promotivne turneje po radijskim postajama, da vidimo koliko se Rusima sviđa moja glazba. Nikad nisam bio megaloman i zadovoljan sam ako se moja glazba svidi i manjem krugu ljudi.

Rusko tržište je veliko i primamljivo i za naše pjevače.
- Naravno. Jako mi je žao što postoji ovakav vizni režim koji se postrožio ne samo sa hrvatske, nego i s ruske strane jer i to otežava veću suradnju.