Бильяна Башич Бильяна Башич

ALBINA RAHMATULLINA, prvakinja baleta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu

Baletni bračni par Albina Rahmatullina i Lev Šapošnikov došli su iz Uzbekistana u Hrvatsku još početkom 90-tih godina i zajedno plešu u baletu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, gdje su ostvarili jako zapažene role. Baletu je jako sklona i njihova kćer Anastasija., danas već 18-godišnjakinja. Razgovarali smo sa ženskim dijelom baletne obitelji, s Albinom Rahmatullinom, primabalerinom splitskog HNK.

Rođeni ste u Uzbekistanu , gdje ste završili Državnu baletnu akademiju s odličnim ocjenama i odmah ste bili angažirani u baletu u Taškentu. Kako i kad ste došli u došli u Split u HNK s vašim suprugom, priznatim umjetnikom, baletanom Lavom Šapošnikovom?
Već smo radili u Moskvi kad je Lev dobio poziv od Ervine Sulejmanove, balerine s kojom je zajedno studirao na akademiji, da dođe raditi u Split. Kako smo tada već bili zajedno, pitao je mogu li i ja doći s njim. Tako, dolaskom vlakom do Zagreba i cjelodnevnog putovanja autobusom punom vojnika jer je bio rat,stigli smo u Split na Silvestrovo 1992.godine i evo nas tu već 25 godina.

Koje su vam najdraže uloge koje ste do sad plesali? Nastupate li još ili ste se posvetili baletnoj pedagogiji?
Ne znam što bih rekla. Otplesala sam puno uloga, kako u klasičnim tako i u modernim baletima. Ipak, posebno mjesto u mojoj karijeri zauzimaju: Kitri iz "Don Quijotea", Gamzati iz "Bayadere", Odetta/Odile iz "Labuđeg jezera", Giselle, Julija iz "Romea i Julije" te Blanche iz baleta "Tramvaj zvan čežnja". Sviđa mi se što te uloge imaju baletnu i dramsku težinu.
Još sam u kondiciji i svakodnevno vježbam, ali sam ovu godinu plesala manje jer sam imala puno posla kao asistent koreografa za skoro sve predstave s repertoara. Taj posao traži puno rada i izvan svog radnog vremena. Moram priznati da mi se taj posao sviđa, a počela sam ga raditi na nagovor bivše ravnateljice baleta Almire Osmanović, a tako sam nastavila i s drugim direktorima. Uz to, radim sa djecom u baletnom studiju pri HNK već 18 godina. Htjela bih da se u Splitu napokon otvori državna baletna škola gdje bih mogla podučavati mlade talente za naš ansambl.

Dugo godina ste u Splitu sa suprugom i kćerkom. Već ste postali pravi Splićani. Što vam se najviše sviđa u tom gradu i možete li ga usporediti s Taškentom? Što vam ovdje najviše smeta i nedostaje?
Da, Splićani smo..Recimo, Lev se zaljubio u Split na prvi pogledi i mislim da je u duši istinski Dalmatinac. Ja Split volim na poseban način. Volim njegovu ljepotu kad ga promatram rano ujutro sa svog balkona. Najdraži mi je kad cvjetaju bagrem, bajam i kesteni jer me onda podsjeća na moj Taškent, ali ne volim kad puše jaka bura. Drago mi je što se grad širi i razvija, ali mi nedostaje zelenila. Isto tako bih htjela da se više razvija na kulturnom i umjetničkom planu.

Kćer vam je isto talentirana. Hoće li ići vašim stopama i stopama vašeg supruga?
Za Anastasiju nisam sigurna, ali znam da jako voli balet i da je puno postigla po tom pitanju zahvaljujući svojoj volji i trudu. Zadnje četiri godine plesala je s našim ansamblom u predstavama. Međutim, u našem zanimanju je teško pronaći posao. Mislim da trenutno ima mnogo stvari koje je interesiraju, ali ne sumnjam da će pokušati nastaviti s baletom.

Ovo ljeto veliki požar zahvatio je Split. Jeste li tad bili u gradu i kako je bilo?
Da. Požar je bio velik. Doduše, nije prvi put da ljeti gori na ovom području, ali ovaj put je bilo strašno. Cijeli grad je bio u dimu, a kako stanujemo u visokoj zgradi, pratili smo sve s prozora. Taj dan smo imali predstavu na Sustipanu na otvorenoj pozornici te je čak malo pepela padalo po njoj. Kako dosta plesača ima prijatelje ili rodbinu na tom području, bili smo jako zabrinuti jer je vatra došla do kuća.

Možete li usporediti odnos prema umjetnicima u Uzbekistanu i općenito na istoku sa ovim ovdje? 

Pa znate, kultura i umjetnost u Uzbekistanu su na visokom nivou. Tamo je veća rasprostranjenost profesionalnih umjetnika i kuća, dok ovdje to još nije postignuto. Na istoku se veoma poštuje tradicija koja se njeguje kako u plesu tako i u operi, arhitekturi, slikarstvu i drugim vrstama umjetnosti. Ta zanimanja se po važnosti tretiraju kao i bilo koja druga, što ovdje nije slučaj.