Татьяна Добланович Татьяна Добланович

Intervju: Larisa Kralj - umjetnica

Naša novinarka Tatjana Doblanović pričala je s ruskom umjetnicom Larisom Kralj o njezinom radu.

- Kada ste shvatili, da je umjetnost vaše životno zanimanje?
Nisam nikada na svoje slikanje gledala ozbiljno, sve dok 1998. nisam održala svoju prvu samostalnu izložbu u Hrvatskoj. Visoka ocjena mog rada potaknula me je na misao, da je slikarstvo upravo bez čega ne mogu živjeti.

- Po čemu se umjetnik razlikuje od drugih ljudi?
Kod umjetnika je jako razvijena intuicija. Ponekad za završetak jedne slike je potrebno tjedan dana, ali dovoljan je samo jedan bris, da bih definitivno odredili karakter te slike. Postoji još jedna važan dio: za umjetnika je prvenstveno ne samo gledati,nego vidjeti sliku- osjetiti dubinu, razlikovati desetkre nijansi. To može vidjeti samo umjetničko oko. Na primjer, moći vidjeti boje jutra, svjetlo, prirodu, povezati ih s mirisom zraka i neba. To se samo čini da je nebo samo nebo, da je ono svugdje isto.

- Što Vi mislite, da li postoji neka razlika između umjetnika i umjetnice?
Ženski i muški način slikanja se razlikuju- ženski stil je mekaniji, u njemu je manje tamnih boja i kontrasta. Postoji razlike i u izboru tema.

- Čemu posvećujete najveću pažnju u svojim radovima?
Kvalitete boja. Svoje materijale (boje) kupujem u St. Peterburgu, uključujući uljane boje i akvarele. Ovo nije neki patriotizam, to je poštovanje ruskih običaja u slikarstvu.

- Kako se stvara slika? Da li znate od početka kako će ona izgledati?
Na početku imam samo skice. Dodatne ideje dolaze tijekom rada. Ako slikam uživo, onda ne trebam nešto posebno izmišljati- trebam samo vrijeme i pejzaž. Onda dolazi taj dan, kada uzimam boje i odlazim u prirodu, a ona već sama predlaže nove ideje i mogućnosti.

- S kojim materijalima najviše volite raditi?
Za skice koristim pastele i ugljen, također volim uljane boje i akvarele.

- U umjetnosti važno je jedinstvo oblika i sadržaja. Vaše slike su pune realizma. Da li ste pokušali slikati u nekom drugom stilu, gdje je prevladava oblik?
Pokušala sam. To nije moj stil. Ja sam doista konzervativna.

- Postoji uvjerenje, da je pravu umjetnost može razumjeti svaki, a u umjetnost kao umjetnost određeni. Slažete li se s tom tvrdnjom?
Slažem se. Zašto se gledatelju sviđa ili ne sviđa slika? Činjenica je, da svaka slika ima svoju energiju. Slika mora dirnuti gledatelja u dušu, oživiti u njemu uspomene. Posebice na to utječu boje, odnosno njihov izbor, odabir palete i nijanse.
Kreativnost je doista slična meditaciji- umjetniku se stabilizira dah, mijenja se tlak. Kad stvara, kao da meditira, potpuno se isključuje, odvaja se od ostatka svijeta. Ovdje su jako bitne boje. Nije ni čudo da vlasnici umjetničkih salona češće izlažu slike, stvorene uljanim bojama ili akvarelima, a ne akrilom, koji je izmišljen prije 30 godina i nije prirodan, iako neki hrvatski umjetnici rado koriste akril.

- Govoreći o hrvatskim umjetnicima, koga bih vi spomenuli?
Naravno, spomenula bih Slavu Raškaj – poznatu gluhonijemu umjetnicu. Ona je bila vrlo talentirana, slikala je lijepi akvarel. I ne smijem zaboraviti još jedno ime, a to je Vlaho Bukovac- poznati majstor portreta.

- A koji su umjetnici utjecali na vašu kreativnost?
Naravno, to su ruski umjetnici. Moj glavni idol, nesumnjivo, Rembrant. Kada dolazim u St.Peterburg, onda svakako posjećujem Ermitaž, da bih još jednom mogla vidjeti njegove slike. I naravno moj drugi idol- Vrubel. Uvijek se divim njegovim izuzetnim talentom, njegovom sudbinom.

- Kako izgleda vaš umjetnički, radni dan? Što vas inspirira na slikanje?
Puno vremena oduzima njegovanje ideje. Onda dolazi vrijeme rada, koncentriram se i počinjem crtati, a nadahnuće mi daje muzika.

- Što mislite o kritikama od strane stručnjaka?
Pozitivno.

- Imate li Vi neki temelj, načelo u radovima?
Da, naravno. Meni su važne boje, velika paleta boja i svijetla i sunčana svjetlost. U svojim slikama pokušavam prenijeti svu ljepotu hrvatskih krajolika, jer Hrvatska je toliko raznolika i mnoga su mjesta ove zemlje izazov za umjetnika, poticaj rada na novi način.

- Vi slikate po narudžbama u raznim tehnikama. Da li imate u svojoj zbirke autoportret?
Imam. Točno rečeno, bio je. (Smije se). Na jednoj od izložba imala sam autoportret. Jedan kolekcionar izrazio je žarku želju imati moj portret i nisam mogla odbiti njegov zahtjev.

- A koji su radovi Vama najdraži i nikada neće otići iz Vašeg doma?
To su tri portreta. Prvi je portret stare Dalmatinke, koja očekuje svoju djecu. Drugi je portret djevojčice-beduinke, koji sam naslikala u Africi, a treći- je portret moje prijateljici Estere, ona je pjevačica.

- U kojim ste još zemljama imali izložbe, izlagali svoje radove?
Moje prve izložbe su bile u Moldove i Rusiji, a zatim u Hrvatskoj i susjednim zemljama- Sloveniji, Italiji, Srbiji, Bosni i Hercegovine, Njemačkoj.

- U kojim inozemnim zbirkama mogu se vidjeti Vaše slike?
Moje slike kupovali su kolekcionare iz Hrvatske, Kanade, Amerike, Slovenije, Italije, Austrije, Češke, Njemačke, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i, naravno, Rusije i Moldove, odakle sam.

- Hrvatska je raznolika, a što Vi mislite o hrvatskom nebu, kakvo je ono?
Čisto i mirno.


Hvala Vam na zanimljivom razgovoru. Želimo Vam puno uspjeha u vašem kreativnom radu!