Мирьяна Илич Мирьяна Илич

ISTRA: Kolijevka glagoljaštva

U Istri, u neposrednoj blizini Buzeta nalazi se jedinstven spomenik glagoljskoj kulturi i pismenosti - Aleja glagoljaša, s jedanaest spomen obilježja koji su postavljeni uz cestu između gradića Roč i Hum. Ljeti djeluje škola glagoljaštva u Roču. Ovaj se kraj u Hrvatskoj smatra kolijevkom glagoljaštva.

ŠTO JE GLAGOLJICA ?
Glagoljica je najstarije slavensko pismo čiji se nastanak vezuje uz misionarski rad braće Ćirila i Metoda. Njih je bizantski car 863. g. poslao u Moravsku da tamo šire kršćansku vjeru među slavenskim pučanstvom. Tada su Sveta braća odlučila prevesti bogoslužne knjige na staroslavenski jezik koji je bio razumljiv ondašnjem pučanstvu. Kako se riječi tog jezika nisu mogle pisati ni grčkim ni latinskim pismom, Ćiril je izmislio novo pismo – glagoljicu.
Smrću Ćirila i Metoda, ugasila se i glagoljica u Moravskoj, ali su njihovi učenici prenosili pismo i širili njihove ideje na Zapadu i Jugu. Glagoljica se trajno zadržala jedino kod Hrvata, a najduže se zadržala u Istri i primorskim krajevima Hrvatske i to ponajviše u liturgijske svrhe. Sve do dvadesetih godina XX. st. u crkvama se čitalo i pjevalo iz crkvenih knjiga pisanih glagoljicom, na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Svećenici glagoljaši su svojim djelovanjem snažno obilježili istarsku kulturu i književnost kroz stoljeća. U vrijeme glagoljaštva najrazvijenije sredine bili su gradići Roč i Hum.
Glagoljica je fonološko pismo sastavljeno u drugoj polovici 9. stoljeća. Dobila je ime po četvrtom slovu 'glagolu', što znači 'govoriti'. Glagoljica je pismo kojim su se služili Hrvati, ali i drugi slavenski narodi (koristila se u Moravskoj, Češkoj, Panoniji, Bugarskoj, Makedoniji, Bosni, Rusiji, Hrvatskoj). U 12. stoljeću glagoljica je izišla iz upotrebe u većini slavenskih zemalja osim iz Hrvatske, gdje se dalje razvijala u narednim stoljećima.
Hrvati su izumili vlastite inačice glagoljice koje su kasnije u 14. stoljeće prenijeli u tisak pod nazivom uglata Glagoljica, a kasnije stvorili i kurzivnu glagoljicu. Njome se u Hrvatskoj pisalo na dva idioma: hrvatskim crkvenoslavenskim (smatran književnim jezikom, u službi liturgijskog jezika) i hrvatskom narodnom jeziku. Glagoljicom, koja je u hrvatskoj povijesti bila u uporabi oko 1000 godina, je bio prožet život liturgije, prava, društvenih ustanova, znanosti i književnosti što dokazuje suverenitet narodnog jezika i pisma. Stoga je ona važan dio priče o hrvatskom kulturnom, a time i nacionalnom identitetu.

Hum se nerijetko spominje kao najmanji grad na svijetu. Ima svega 17 stanovnika i očuvane gradske institucije. Nalazi se u središnjoj Istri, 14 kilometara jugoistočno od Buzeta. Unutar gradskih bedema dvije su male ulice, župna crkva Marijinog Uznesenja sagrađena 1802. godine, romanička crkva sv. Jeronima iz 12. stoljeća, oslikana freskama pod bizantskim utjecajem, s mnogo glagoljskih natpisa i grafita.

U Humu je do danas sačuvan običaj "biranja župana na leto dan" kad svi muškarci iz župe u gradskoj loži urezivanjem glasova na drveni štap "raboš" biraju seoskog poglavara. Poznata je gastronomska ponuda Humske konobe, jedinog mjesta gdje se može dobiti "biska", ljekovita rakija od imele, spravljena prema stoljećima starom receptu. Poznat je po svojoj Aleji glagoljaša. Vrata Huma, kroz koja se ulazi u Hum, posljednje je obilježje Aleje glagoljaša.

HUMSKE FRESKE

Humske freske jedinstveno su umjetničko djelo kojemu u Istri, a ni na širem području, ne nalazimo ni uzora ni poredbe. Naslikane su u drugoj polovici XII.st. U to vrijeme Hum pripada Akvilejskoj patrijaršiji, koja je zasigurno bila naručiteljem humskih fresaka. Njihov je autor nepoznat, ali njegovo djelo svjedoci o njemu kao o umjetniku velikog talenta i odličnom znalcu fresko slikarstva. Humske su freske slikane u duhu romaničkog Zapada, ali i pod snažnim, prevladavajućim uplivom bizantskog slikarstva.

HUMSKA BISKA

Humska Biska je domaća rakija koja se sprema od domaće komovice, bijele imele i četiri vrste trava. Recept je star otprilike dvije tisuće godina, to je ostatak druidske magije starih Kelta koji su nekada živjeli na ovim prostorima. Bijela imela (viscum album) je bila kultna biljka starih Kelta. Biska ima ljekovita svojstva, jedan je od najboljih prirodnih lijekova protiv arterioskleroze i za regulaciju krvnog tlaka. Recept za proizvodnju ostavština je pokojnog humskog župnika Josipa Vidala, vrsnog poznavatelja ljekovitog bilja. Bisku možete dobiti u Humskoj konobi, u Humu-najmanjem gradu na svijetu.

ROČ

Utemeljen je kao ilirsko naselje, a prerastao je u rimski castrum. U srednjem vijeku preobrazio se u utvrđeni kaštel ograđen zidinama s obrambenim kulama, te Velikim vratima i Malim vratima. Tijekom 15. i 16. stoljeća Roč je bio središte hrvatske pismenosti, nakladništva i tiskarstva temeljenih na najstarijem slavenskom pismu, glagoljici. Nalazi se oko 10 km istočnije od Buzeta. Jedan od najvažnijih spomenika srednjeg vijeka je romanička crkvica Sv. Roka. Njena unutrašnjost oslikana je freskama u dva sloja, i to iz XIV. i XV. stoljeća. U crkvi Sv. Antuna nalazi se na zidu ispisan glagoljski abecedarij, jedan od važnijih svjedoka glagoljaške pismenosti u Roču. Treća po redu crkva u Roču je župna crkva Sv. Bartola s orguljama. U Roču se svake godine održava „Mala glagoljska akademija“ koju pohađaju učenici šestih razreda osnovnih škola iz cijele Hrvatske. Tu uče čitati i pisati glagoljicu, te se dublje upoznaju sa glagoljskom baštinom.

 

Najčitanije